Kako će EU financirati obrambenu industriju u nadolazećem razdoblju?

Autorica: Ariana Vela, MBA / IPMA A

Rat u Ukrajini i sveprisutna geopolitička neizvjesnost prisilili su Europsku uniju na preustroj obrambene strategije. S mehanizmom „ReArm Europe – Readiness 2030“ i novim financijskim instrumentima EU je pokrenula ciklus stvaranja uvjeta za stvarnu europsku obrambenu autonomiju. U nastavku pročitajte kakav je plan EU-a, koji su zasad predviđeni izvori financiranja, ali i što se očekuje od država članica u nadolazećem razdoblju.

1. Fleksibilnost u državnim proračunima – „Escape clause“

Na prijedlog Europske komisije, aktivira se tzv. nacionalna odstupnica („escape clause“) iz Pakta stabilnosti i rasta: države članice mogu povećati obrambene izdatke bez straha od prekoračenja proračunske discipline sve do 2029. godine. Postignuti zajednički efekt mogao bi premašiti 650 milijardi eura dodatnih ulaganja u obranu u sljedeće četiri godine.

2. SAFE – 150 milijardi za zajedničke nabave

Komisija predlaže novi alat — Security Action for Europe (SAFE): zaduživanje EU (povoljnim kamatama) za zajmove državama članicama koji koriste sredstva isključivo za zajedničke obrambene nabave (npr. protuzrakoplovni sustavi, minobacači, dronovi). Plafon je određen na 150 milijardi eura.

3. Preusmjeravanje sredstava kohezijskih fondova

Omogućeno je korištenje sredstava EU kohezijskih i strukturnih fondova za obrambene svrhe, prema nacionalnim odlukama, uz potrebnu odobrenost na razini Unije. Ovaj će zadatak biti izuzetno zahtjev za države članice jer će od njih tražiti realokaciju već planiranih sredstava, što će se pokazati izazovnim i za što će EK morati dati jasnije upute.

4. Uloga EIB-a i privratnog kapitala

EU planira proširiti aktivnosti Europske investicijske banke — podižući godišnje ulaganje u obranu sa sadašnjih oko 1 milijardi eura na barem 2 milijarde eura, uključujući dual‑use tehnologije (npr. umjetna inteligencija, kibernetička sigurnost). Privatni kapital se potiče kroz Savings and Investment Union.

5. Regulativna olakšanja – „Defence Omnibus“

Već se priprema i Defence Omnibus – paket zakonskih pojednostavljenja (javne nabave, prijenosa opreme, dozvola), kojim EU želi ublažiti pravne prepreke za obrambenu industriju.

6. Strateški okvir: White Paper i EDTIB

White Paper “Defence Readiness 2030” definira prioritetne sposobnosti koje EU treba razvijati: protuzračna obrana, streljivo, dronovi, cyber‑ratovanje i mobilnost.

1. Više investicija, manje birokracije – kombinacija fleksibilnih proračuna, zajmova, kohezijskih fondova i EIB‑a.
2. Jaka potpora domaćoj industriji – veći dio fondova mora ostati u EU/EEA/Ukrajina, što povećava konkurentnost i stabilnost dobavljača.
3. Poticaj suradnji – SAFE se veže uz zajedničke projekte, potičući koordinaciju i interoperabilnost obrambene opreme.
4. Otvaranje prostora za inovacije – fokus na AI, kibernetiku i STEM razvoj unutar obrambene baze.
5. Europska autonomija uz NATO okvir – EU ne gradi alternativnu vojsku, već partnerski poštuje NATO strukturu, istovremeno jačajući vlastite kapacitete.

• -Neke države zatražile su dulje vrijeme amortizacije deficita.
• -Bez snažne suradnje i zajedničkih narudžbi, visoki nacionalni izdaci mogu samo dodatno fragmentirati obrambeni sektor.
• -Mehanizmi, iako opsežni, nisu zajamčeni – konačni učinak ovisi o volji država članica da aktiviraju ove instrumente.
• -Države članice dio će sredstava morati realocirati iz kohezijske omotnice, što znači da će negdje morati uzeti da bi ovdje dale.
• -Projekti naoružanja ne smiju se svoditi isključivo na kupnju oružja od dobavljača iz trećih zemalja, već je potrebno strateški ulagati u industriju unutar EU-a, za što još uvijek ne postoji jasan strateški smjer koji bi zadala EK.

Iako ReArm Europe označava prekretnicu te stvara preduvjete da EU gradi stabilnu financijsku platformu za obrambene kapacitete, iskustvo je pokazalo da EU mora napraviti dodatni napor i jače koordinirati cijelu priču kako ona ne bi ostala mrtvo slovo na papiru.

Prava odluka bit će test složenih političkih koraka: hoće li države članice uskladiti svoje nacionalne prioritete s evropskom vizijom? Ako premoste proračunske rezove, utaborene industrijske interese i birokratske teškoće — Europa bi mogla postati ozbiljan globalni igrač u obrani, a to nije niti jednostavan niti kratkoročan zalogaj.