Kako se hrvatski korisnici pripremaju za sljedeću financijsku perspektivu: naučene lekcije
Ulaskom u drugu polovicu aktualne financijske perspektive, korisnici EU fondova u Hrvatskoj sve više usmjeravaju pozornost na razdoblje nakon 2027. Pritom su iskustva iz prethodnih ciklusa otkrila niz izazova, ali i vrijednih lekcija koje mogu unaprijediti strateško pozicioniranje za idući višegodišnji proračun Europske unije.
Jedna od glavnih spoznaja odnosi se na važnost ranog planiranja i kapacitiranosti. Brojne organizacije, osobito jedinice lokalne samouprave i udruge, ušle su u prethodne pozive nespremne, bez projektno-tehničke dokumentacije, nedovoljno jasne vizije i s nedovoljno razvijenim partnerskim mrežama. U kontekstu buduće perspektive, pravovremeno prepoznavanje prioritetnih potreba, povezivanje s ključnim dionicima i ulaganje u pripremu projektnih prijedloga postaje imperativ.
Financijska perspektiva 2028+ očekivano će biti snažno obilježena digitalnom i zelenom tranzicijom, društvenom otpornošću te strateškim autonomijama u hrani, energiji i tehnologiji. To znači da će korisnici morati uskladiti projektne ideje ne samo s nacionalnim planovima, već i s europskim strateškim okvirom. Lekcija iz aktualnog razdoblja: projekti koji nisu direktno doprinosili ključnim politikama EU, poput europskog zelenog plana, industrijske strategije ili Akta o digitalnim uslugama, imali su manje šanse za uspjeh, čak i kad su bili tehnički kvalitetno pripremljeni.
Korisnici koji se već sada pripremaju za 2028+ perspektivu fokusirani su na tri paralelna procesa:
1. -ažuriranje strateških razvojnih dokumenata na lokalnoj i institucionalnoj razini
2. -izgradnju administrativnih i operativnih kapaciteta, uključujući edukaciju kadra i digitalne alate za upravljanje projektima
3. -mapiranje partnera, tržišnih trendova i inovacijskih potencijala u svojoj djelatnosti
Prema najavama Europske komisije, buduće programsko razdoblje 2028.–2034. moglo bi se temeljiti na nacionalnim i regionalnim partnerskim planovima, to jest integriranim strateškim dokumentima koji bi zamijenili klasične operativne programe. Takav bi model, inspiriran Mehanizmom za oporavak i otpornost, uključivao ulaganja, reforme i ciljno usmjerene intervencije unutar jedne administrativne arhitekture. Iako još nije formalno potvrđen, ovakav pristup mogao bi dovesti do brže i funkcionalnije upotrebe sredstava, pod uvjetom da se pripreme i pojednostavljenje sustava započnu na vrijeme.
Na razini Europske unije, izazov će biti pravovremeno donošenje uredbi koje će jasno definirati pravila igre. U dosadašnjim ciklusima upravo su kašnjenja i nedostatak smjernica s europske razine dovodili do usporavanja pripreme nacionalnih programa i time umanjili učinke u ranim godinama provedbe.
Istodobno, Hrvatska će imati priliku redefinirati vlastiti pristup korištenju sredstava, kako institucionalno, tako i mentalno. Umjesto administrativnog opterećenja korisnika, fokus bi trebao biti na učincima projekata i stvarnim rezultatima na terenu. Za kvalitetan početak novog razdoblja, ključno će biti pojednostaviti pravila, racionalizirati funkcije sustava i jasno raspodijeliti institucionalnu odgovornost. Dodatni izazov predstavlja fragmentacija između sektora, naime, često nedostaje međusektorska suradnja između javnog, privatnog i civilnog sektora. Perspektiva 2028+ zahtijevat će integriraniji pristup; sinergiju ulaganja, komplementarnost izvora financiranja i veću pažnju na rezultate, a ne samo na provedbu aktivnosti. Drugim riječima, korisnici koji razmišljaju samo u okvirima vlastitih potreba riskiraju marginalizaciju u sustavu koji će sve više nagrađivati transformacijski potencijal i regionalni utjecaj.
Zaključak
Iskustvo prethodnih programskih razdoblja pokazuje da su najuspješniji korisnici oni koji prate smjerove politike i pripremaju projekte prije nego što pozivi budu objavljeni.
