Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021. – 2026. ulazi u završnu fazu provedbe
Nacionalni plan oporavka i otpornosti ulazi u završnu i najosjetljiviju fazu provedbe. Države članice Europske unije, uključujući Hrvatsku, do 31. kolovoza 2026. godine moraju ostvariti sve preostale ključne etape i ciljne vrijednosti povezane s reformama i ulaganjima financiranima iz Mehanizma za oporavak i otpornost.
Navedeni datum nije samo administrativni rok, već granica nakon koje se naknadno provedene aktivnosti više neće moći uzeti u obzir pri dokazivanju ostvarenja pokazatelja. Uspješnost završne faze stoga će izravno utjecati na mogućnost korištenja preostalih sredstava i konačnu vrijednost europskog financiranja koju će svaka država članica ostvariti.
Mehanizam za oporavak i otpornost, poznat pod engleskom kraticom RRF, središnji je dio instrumenta NextGenerationEU, uspostavljenog kao odgovor na gospodarske i društvene posljedice pandemije bolesti COVID-19. Njime se državama članicama osiguravaju bespovratna sredstva i zajmovi za provedbu reformi i ulaganja usmjerenih na jačanje otpornosti gospodarstva, zelenu i digitalnu tranziciju, modernizaciju javne uprave te poboljšanje obrazovnog, zdravstvenog i socijalnog sustava.
Za razliku od klasičnih programa Europske unije, isplate iz Mehanizma za oporavak i otpornost nisu vezane isključivo uz nastale i plaćene troškove. Riječ je o instrumentu koji se temelji na uspješnosti, što znači da se sredstva isplaćuju tek nakon što država članica dokaže da je ostvarila unaprijed definirane ključne etape i ciljne vrijednosti.
To mogu biti provedene zakonske reforme, završeni infrastrukturni projekti, uspostavljeni digitalni sustavi, ugovorena ulaganja, ostvareni energetski pokazatelji, izgrađeni kapaciteti ili konkretan broj korisnika uključenih u određene programe. Europska komisija za svaki zahtjev za plaćanje provjerava dostavljene dokaze i ocjenjuje jesu li povezani pokazatelji ostvareni na zadovoljavajući način.
Prema podacima Europskog parlamenta, do svibnja 2026. godine državama članicama isplaćeno je više od 405 milijardi eura od približno 577 milijardi eura raspoloživih bespovratnih sredstava i zajmova. Preostali dio sredstava ovisi o uspješnom dovršetku reformi i ulaganja tijekom posljednjih mjeseci provedbe.
Prema pravilima Europske unije, sve ključne etape i ciljne vrijednosti moraju biti ostvarene najkasnije do 31. kolovoza 2026. godine. Aktivnosti koje države članice provedu nakon tog datuma neće se moći koristiti kao dokaz ostvarenja pokazatelja povezanih s isplatama.
Nakon toga, države članice imaju rok do 30. rujna 2026. godine za dostavu posljednjih zahtjeva za plaćanje, zajedno s potrebnim dokazima, izjavama i dokumentacijom. Europska komisija zatim provodi ocjenu dostavljenih zahtjeva, dok sve završne isplate moraju biti izvršene najkasnije do 31. prosinca 2026. godine.
Riječ je o rokovima utvrđenima europskim regulatornim okvirom, zbog čega ne postoji mogućnost njihova automatskog produljenja. Europska komisija posebno je naglasila da se aktivnosti provedene nakon 31. kolovoza neće moći uračunati u ispunjenje ključnih etapa i ciljnih vrijednosti.
Hrvatski Nacionalni plan oporavka i otpornosti vrijedan je približno 10 milijardi eura, od čega se 5,8 milijardi eura odnosi na bespovratna sredstva, a 4,2 milijarde eura na zajmove.
Europska komisija isplatila je Hrvatskoj 30. ožujka 2026. godine osmu tranšu u iznosu od 896,9 milijuna eura. Isplata je odobrena nakon što je Komisija pozitivno ocijenila ostvarenje svih 17 ključnih etapa i ciljnih vrijednosti obuhvaćenih osmim hrvatskim zahtjevom za plaćanje.
Mjere povezane s tom isplatom odnosile su se na poboljšanje pristupa zdravstvenoj skrbi i lijekovima, održivo financiranje, razvoj inovativne mobilnosti, upravljanje vodama, praćenje poljoprivrednog zemljišta, razvoj zelenih vještina, poboljšanje sustava lokalne uprave te jačanje borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala.
Prema posljednjim službeno objavljenim podacima Europske komisije nakon osme isplate, Hrvatska je time primila 73 posto ukupno raspoloživih sredstava, dok je bilo ostvareno 62 posto svih ključnih etapa i ciljnih vrijednosti iz hrvatskog NPOO-a.
Navedeni podaci pokazuju da je Hrvatska ostvarila značajan dio plana, ali i da je posljednje razdoblje provedbe iznimno važno. Pristup preostalim sredstvima ovisi o dovršetku preostalih reformi i ulaganja te o kvaliteti dokaza kojima će se potvrditi ostvarenje svakog pojedinačnog pokazatelja.
U posljednjim danima provedbe poseban izazov predstavlja činjenica da fizički dovršen projekt ne znači automatski da je povezana ključna etapa ili ciljna vrijednost ostvarena. Potrebno je dokazati da su rezultati projekta postignuti u opsegu, kvaliteti i roku koji su utvrđeni Nacionalnim planom oporavka i otpornosti.
Kod infrastrukturnih projekata to može podrazumijevati završetak radova, provedene tehničke preglede, ishođene uporabne dozvole, funkcionalnost izgrađenog ili obnovljenog objekta te ostvarenje ugovorenih kapaciteta. Kod digitalnih projekata nije dovoljna samo nabava informatičke opreme ili razvoj aplikacije, već sustav mora biti uspostavljen, funkcionalan i dostupan planiranom broju korisnika.
Kod programa usmjerenih na poduzetnike, obrazovanje, zapošljavanje ili socijalno uključivanje potrebno je dokazati broj obuhvaćenih korisnika, dodijeljenih potpora, završenih programa ili ostvarenih rezultata. Za reformske mjere mogu biti potrebni stupanje propisa na snagu, donošenje podzakonskih akata, uspostavljanje institucijskih kapaciteta ili početak praktične primjene novog sustava.
Upravo zato završna faza ne obuhvaća samo dovršavanje projektnih aktivnosti, već i provjeru dokumentacije, pokazatelja, evidencija i cjelokupnog revizijskog traga.
Rok 31. kolovoza 2026. godine odnosi se na ostvarenje ključnih etapa i ciljnih vrijednosti na razini nacionalnih planova. To ne znači nužno da svaki račun, zahtjev za nadoknadu sredstava ili administrativna obveza pojedinačnog korisnika automatski dospijeva na isti datum.
Za svakog korisnika i svaki projekt mjerodavni su rokovi navedeni u pozivu, odluci o financiranju, ugovoru o dodjeli sredstava i njegovim eventualnim izmjenama. Korisnici stoga trebaju provjeriti krajnji datum provedbe projekta, razdoblje prihvatljivosti troškova, rokove za podnošenje zahtjeva za nadoknadu sredstava, obveze izvješćivanja i dokumentaciju kojom se dokazuje ostvarenje pokazatelja.
Posebnu pozornost potrebno je posvetiti projektima kod kojih još nisu dovršeni radovi, isporučena oprema, provedeni postupci nabave ili ishođena potrebna odobrenja. Svako kašnjenje koje utječe na ostvarenje pokazatelja može imati posljedice ne samo za pojedinačni projekt, već i za nacionalni zahtjev za plaćanje kojemu taj projekt doprinosi.
Ako Europska komisija utvrdi da određena ključna etapa ili ciljna vrijednost nije ostvarena na zadovoljavajući način, može se odgoditi ili umanjiti pripadajuća isplata. Završetak projekata u ugovorenom opsegu i pravodobno prikupljanje vjerodostojnih dokaza zato su ključni za zaštitu financijskih interesa korisnika i Republike Hrvatske.
Zaključenje Mehanizma za oporavak i otpornost označava završetak izvanrednog instrumenta uvedenog nakon pandemije, ali ne i završetak mogućnosti financiranja iz fondova Europske unije.
Programi kohezijske politike za razdoblje od 2021. do 2027. godine nastavljaju se provoditi kroz Program Konkurentnost i kohezija, Integrirani teritorijalni program i Program Učinkoviti ljudski potencijali. Uz njih su dostupni programi iz područja poljoprivrede, ribarstva, istraživanja i inovacija, zaštite okoliša, energetike, digitalizacije i međunarodne suradnje.
Nakon intenzivnog investicijskog ciklusa financiranog iz NPOO-a, fokus će se postupno prebacivati na redovne fondove Europske unije, financijske instrumente te pripremu za novu europsku financijsku perspektivu nakon 2027. godine.
Uspješno zatvaranje NPOO-a zato nije samo pitanje korištenja preostalog novca, već i sposobnosti hrvatskih institucija i korisnika da dovrše jedan od najvećih investicijskih ciklusa u povijesti Hrvatske. Posljednji dani kolovoza bit će odlučujući za konačan financijski učinak Plana, ostvarenje zacrtanih reformi i dugoročnu održivost pokrenutih ulaganja.
