Preloader Close

Ususret novom Višegodišnjem financijskom okviru – četiri poteza koja Hrvatska mora povući

Ususret novom Višegodišnjem financijskom okviru – četiri poteza koja Hrvatska mora povući

Nedavno je Europska komisija predložila novi Višegodišnji financijski okvir (VFO) Europske unije (2028. – 2034. godine) koji je podigao dosta prašine.  Unatoč tome, kao i brojnim špekulacijama da smo s EU fondovima gotovi, Hrvatska će ponovno imati na raspolaganju značajna sredstva za razvoj i projekte i  to je prilika koju ne smijemo propustiti jer svako programsko razdoblje dolazi s jasnim ciljevima, pravilima i očekivanjima, a samo od nas ovisi koliko ćemo iz te šanse izvući.

Iako Komisija s ovim prijedlogom još nije donijela uredbe i ostalu regulativu koja daje upute državama članicama kako se programski i administrativno pripremiti za nadolazeći period, neki potezi Vlade RH i postojeće EU fondovske administracije mogu se i moraju početi povlačiti već dana.

Dosadašnje iskustvo s korištenjem fondova EU-a pokazalo nam je i dobre i loše strane sustava. S jedne strane, imamo konkretne rezultate, provedene projekte i značajna ulaganja u infrastrukturu, znanost, gospodarstvo i društvo. S druge strane, suočavamo se s birokratskim barijerama, sporim procedurama, nedovoljnom transparentnošću i izostankom strateškog uključivanja onih kojima su fondovi i namijenjeni – poduzetnika, organizacija i građana.

Ako želimo iskoristiti prednosti novog financijskog razdoblja i smanjiti rizik od gubitka sredstava i, što je još gore, loših rezultata, Hrvatska mora povući četiri ključna poteza:

  1. Smanjiti birokratiziranost – ubrzati i pojednostaviti procedure, rasteretiti korisnike i tijela u sustavu te omogućiti fokus na rezultate, a ne na papirologiju.
  2. Ojačati transparentnost i odgovornost sustava – osigurati pravovremene i kvalitetne informacije o pozivima, dosljedna tumačenja pravila, realne planove i jasnu komunikaciju.
  3. Ubrzati financiranje projekata s oznakom izvrsnosti – omogućiti brže i stabilnije nacionalno sufinanciranje projekata koji su već prepoznati na europskoj razini, kako bi i Hrvatska sudjelovala u razvoju novih tehnologija.
  4. Uključiti zainteresiranu i stručnu javnost – otvoriti proces programiranja svim relevantnim dionicima, osigurati transparentne javne rasprave i ugraditi potrebe gospodarstva i društva u dokumente.

Ova četiri poteza nisu samo tehničke preporuke; to su preduvjeti za to da Hrvatska u narednim godinama ne bude pasivni korisnik, nego aktivni kreator razvoja. Ako ih ne povučemo, riskiramo ponavljanje starih grešaka: spore i nejasne procedure, manjkavu provedbu, izgubljena sredstva i propuštene prilike.

U ovom serijalu kolumni obradit ću detaljno svaku od ovih točaka. Pokazat ću što konkretno treba mijenjati, gdje leže problemi, ali i koje su prilike pred nama.

Vrijeme za pripremu je sada – jer kad novi VFO krene, bit će kasno za krupne promjene.