#Intervju

Neven Mimica: U Hrvatskoj dosad nije bilo političke volje za reformama, sad je vrijeme da ih pokrenemo

13

Srpanj

Objavljeno

Iza Nevena Mimice je impozantna karijera u području europskih integracija. Bio je prvi povjerenik Europske komisije iz Hrvatske, u kojoj se najprije bavio zaštitom potrošača, a potom međunarodnom suradnjom i razvojem.

No, pitanjima vezanima uz EU bavio se i znatno prije pristupanja Hrvatske Uniji i preseljenja u Bruxelles. Još 90-ih godina Mimica je kao dužnosnik Ministarstva gospodarstva pregovarao o ulasku Hrvatske u Svjetsku trgovinsku organizaciju, a potom, početkom novog stoljeća, i u Ceftu. Pregovarao je i o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, prvom sporazumu koji je Hrvatsku jače vezao uz EU. Nakon odlaska Ivana Jakovčića iz Vlade Ivice Račana, Mimica postaje ministar europskih integracija, a za njegova je mandata Hrvatska i službeno aplicirala za članstvo u EU. Pitanjima vezanima uz EU bavio se i kasnije, što u Saboru, što u samoj Vladi.

Posljednjih godinu i pol Mimica je u mirovini. Umirovljeničke dane provodi uglavnom u Zagrebu. U javnosti rijetko istupa. Unatoč tome, jedan je od najboljih sugovornika za EU tematiku u Hrvatskoj, s obzirom na to da dobro zna i kako stvari izgledaju iznutra, odnosno u Bruxellesu. Upravo je pozicija Hrvatske u EU bila tema intervjua s Mimicom za eu-projekti.info.

Iza Hrvatske je osam godina članstva u EU. Jesu li se u tom razdoblju ostvarila očekivanja koja smo imali od članstva u Uniji?

Rekao bih da su se naša očekivanja od članstva u EU u velikoj mjeri ostvarila. Nesumnjivo je da je u ovih osam godina članstva Hrvatska društveno i gospodarski napredovala do razina koje bez članstva ne bismo mogli dostići. Negativna i pesimistična predviđanja nisu se ostvarila, ali to još, samo po sebi, nije dovoljno da dostignemo onaj puni učinak koji pozitivnim i optimističnim pristupom možemo ostvariti.

U kojim smo segmentima najviše profitirali od članstva u EU, a u kojima najmanje? Evo, recimo, u punih osam godina članstva još uvijek nismo primljeni u Schengen, niti smo postali članicom eurozone, a nismo zapravo ni dio nekog regionalnog bloka, poput Višegradske skupine, unutar kojih manje članice nastoje bolje artikulirati svoje interese…

Unatoč globalnim gospodarskim depresijama koje su nas zatekle na početku članstva i nedavno izazvane financijske i zdravstvene pandemijske krize, hrvatsko gospodarstvo, izvoz, fiskalna i monetarna situacija se stabilizirala s pozitivnim tendencijama. To je posebno važan dio koristi od članstva u EU.

Ono što je manje pozitivno je kronični nedostatak strukturnih reformi koje bi naš rast učinile dugoročno održivim. I iz Europske komisije svih ovih osam godina ponavljaju se iste preporuke o potrebnim reformama u pravosuđu, obrazovanju, zdravstvu, gospodarstvu. Sada s Nacionalnim planom oporavka i otpornosti, podržanim znatnim europskim fondovima, možemo s pravom očekivati i konačnu provedbu reformi i realnu transformaciju gospodarstva, ali pod uvjetom da prihvatimo i priznamo da se dosadašnje odlaganje reformi nije događalo zbog nedostatka novaca, nego zbog nedostatka političke volje i vizije.

Što se tiče našeg čekanja na ulazak u Schengen i eurozonu, tu ne vidim neko posebno zaostajanje. Puno je teže i zahtjevnije otvoriti vrata tih važnih instituta EU jednoj članici koja individualno napreduje prema njima, nego što je bilo moguće kada su i Schengen i eurozona bili dostupniji na valu velikoga proširenja EU.

Iako je od ulaska u EU Hrvatska u znatnoj mjeri povećala svoju robnu razmjenu s ostalim članicama Unije, ono malo hrvatskih tvrtki što izvozi i ulaže u inozemstvu i dalje je uglavnom okrenuto slabije razvijenim i manje zahtjevnim tržištima Zapadnog Balkana. Kako to objašnjavate?

Rast našega izvoza na jedinstveno tržište EU svakako je poticajan za ukupan gospodarski rast. No, hrvatsko gospodarstvo još uvijek, bez nužnih reformi, ne pokazuje potrebnu razinu konkurentnosti i produktivnosti. Zato stalna okrenutost manje razvijenim tržištima u susjedstvu predstavlja liniju manjeg otpora, koja uvijek vodi u gospodarski konzervatizam i zaostajanje.

Kako je moguće da nam se toliko godina nakon ulaska u EU događaju slučajevi poput Uljanika? Mi zapravo i dalje imamo puno tvrtki koje jako ovise o potporama države.

Jedna od glavnih kočnica gospodarskoga rasta je preveliki utjecaj države na gospodarstvo, prevelika očekivanja od izravnih državnih intervencija i preveliki i neučinkoviti javni sektor. Zato je deetatizacija gospodarstva nužna za oslobađanje privatnog poduzetništva i dovođenje državne potpore na horizontalnu i transparentnu razinu. Tek kada prodaju udjela u našim tvrtkama inozemnim partnerima prestanemo doživljavati i prikazivati kao veliki gospodarski uspjeh i kada stvarni uspjeh naših poduzetnika postane kupnja i ulaganja u strane tvrtke, moći ćemo reći da smo postigli pravu ravnotežu privatnoga poduzetništva i državnoga intervencionizma.

Nismo baš briljirali ni u povlačenju novca iz fondova EU?

I kod povlačenja novca iz europskih fondova važna je ravnoteža državnog okvira i lokalne i privatne inicijative u identifikaciji i realizaciji pojedinih projekata. Predugo smo opipavali teren i pokušavali naći pravu dinamiku odnosa u korištenju europskih razvojnih sredstava. Uz to, nije nam pomagalo niti vrijeme ulaska u EU sredinom 2013. godine, kada još nije bio definiran sljedeći sedmogodišnji financijski okvir EU i kada se kasnilo s njegovim aktiviranjem. Sada kada je sljedeći financijski okvir EU donesen na vrijeme, kada smo se uigrali u definiranju i realizaciji europskih razvojnih projekata, kada imamo i dodatno europsko financiranje programa oporavka i otpornosti, bilo bi vrlo teško opravdati daljnje zaostajanje u ugovaranju i isplatama iz EU fondova.

Kakva je pozicija Hrvatske unutar EU danas? Opći je dojam da je Bruxelles više očekivao od nas, ali i da je naša javnost više očekivala od Bruxellesa. Što bi Hrvatska trebala napraviti da ojača svoju poziciju u EU?

Bruxelles ne očekuje previše i ne očekuje nemoguće od članica EU. Želi potpuno i konstruktivno poštivanje osnivačkih ugovora EU, temeljnih vrijednosti i europskoga prava.

Hrvatska, kao najnovija članica Unije nije pokazivala bitna odstupanja od tih očekivanja. Možda smo mogli biti aktivniji, prepoznatljiviji ili glasniji u zastupanju europskih i naših interesa. Zaista smo mogli pronaći veći prostor, izvan samoga povezivanja u grupu prijatelja kohezije, za definiranje zajedničkih političkih, gospodarskih, zakonodavnih ili institucionalnih prijedloga s nekim drugim članicama, bilo regionalno, bilo interesno, s kojima bismo zajedno nastupali u institucijama EU. Ali, sve u svemu, Hrvatska se u Bruxellesu doživljava kao konstruktivna, nekonfliktna i neproblematična članica.

Premijer Andrej Plenković je kao strateške ciljeve Vlade naveo što brži ulazak u Schengen i eurozonu. Govori se da bismo u Schengen mogli ući već početkom sljedeće godine, dok se kao datumi ulaska u zonu eura spominju 2023. ili 2024. godina. Koliko je to realno?

Pa Schengen i eurozona su jedini preostali dijelovi institucionalnoga povezivanja unutar EU u kojima Hrvatska još potpuno ne sudjeluje. Zato su to prirodni strateški ciljevi kojima Hrvatska treba težiti.

Mislim da je među članicama EU sada već sazrelo uvjerenje da prvenstveno treba završiti proces unutarnjega uređenja i produbljenja Unije, što uključuje i dovršetak schengenskoga i euro mehanizma. Stoga je dosta realno očekivati pravovremeno i relativno brzo donošenje političkih odluka o ulasku Hrvatske u Schengen i eurozonu, tim vise što tehničke i financijske uvjete već zadovoljavamo.

Kakva je europska perspektiva zemalja u regiji? Srbija i Crna Gora već godinama pregovaraju o članstvu, ali sve je manje izgledno da će uspjeti uhvatiti i onaj vlak koji bi ih u Bruxelles trebao dovesti 2025. godine. Sjeverna Makedonija i Albanija su kandidati, ali još ne pregovaraju, dok Bosna i Hercegovina i Kosovo nemaju čak ni kandidatski status…

Hrvatska po svom nedavnom iskustvu u pristupanju EU i po svom poznavanju i interesu u regiji jugoistočne Europe, sigurno može i pokazuje da može biti među vodećim članicama EU u zagovaranju održavanja dinamike procesa proširenja EU. U ovom trenutku to još nije dovoljno da se sve države članice slože oko ubrzane dinamike proširenja, pa čak niti o tome kada i kako početi pregovore s novim kandidatima. Tako nije realno očekivati da bi se sada određivali bilo koji termini za sljedeći ulazak u članstvo EU.

Očekujem da Hrvatska nastavi glasno i argumentirano biti na strani nastavka i dovršenja procesa proširenja Unije, paralelno s dijalogom o budućnosti EU i procesom unutarnjega institucionalnoga uređivanja Unije.

Adriano Milovan

6 najvažnijih strateških dokumenata za ESI fondove

Prilikom pripreme projektnih prijedloga za prijavu na natječaje iz fondova EU potrebno je voditi računa o zakonodavnom i strateškom okviru Europske unije...

Saznajte koje su mogućnosti financiranja vaše projektne ideje putem projektnog obrasca

Preuzmite e-dokumente

Pristupite sadržaju stare stranice