Jamstvo za ozbiljnost ponude i dostava istog putem poštanskih usluga
Da li jamstvo mora biti dostavljeno naručitelju ili je dovoljno da se pošalje poštom prije roka za otvaranje ponuda?
Svima je poznato da ukoliko se ponuditelj odlučio za predaju jamstva u pisanom obliku, jamstvo mora biti dostavljeno naručitelju u izvorniku prije roka za dostavu ponuda. Postupak zaprimanja ponuda ili njezinih dijelova koji se dostavljaju sredstvima komunikacije koja nisu elektronička uređen je člankom 16. Pravilnika o dokumentaciji o nabavi i ponudi u postupcima javne nabave (NN 65/17, 75/20). Dijelovi ponude koji se dostavljaju sredstvima komunikacije koja nisu elektronička moraju biti dostavljeni prije isteka roka za dostavu ponuda te se u tom slučaju ponuda smatra dostavljenom u trenutku dostave ponude elektroničkim sredstvima komunikacije kako je određeno u stavku 5. predmetnog članka.
Stoga, predaja pošiljke ovlaštenom davatelju poštanskih usluga se ne može računati kao vrijeme predaje jamstva naručitelju. Isključiva je odgovornost ponuditelja za pravovremenu dostavu jamstva koje može biti uručeno i osobnom dostavom.
Što kada naručitelj ne zaprimi pošiljku, a dostava je bila pokušana prije roka za dostavu ponuda?
Bez obzira što je puno sigurnije jamstvo za ozbiljnost ponude predati osobno, mnogi ponuditelji zbog praktičnost šalju jamstva poštom. U praksi se zbog navedene vrste dostave vrlo često mogu dogoditi kašnjenja te su tu propisi vrlo jasni i ne postoji tolerancija za kašnjenje poštanskih usluga.
Međutim, što se događa ukoliko je dostava predmetnog jamstva pokušana na vrijeme ali naručitelj nije isto zaprimio jer se u trenutku dostave nitko nije nalazio u prostorima Naručitelja?
Predmetna situacija je dosta zanimljiva te se postavlja pitanje tko je ovdje odgovoran za neuspjelu dostavu, da li Ponuditelj sukladno tumačenju Pravilnika, ili pak Naručitelj koji je pošiljku koja mu je na vrijeme trebala biti uručena propustio zaprimiti.
DKOM je u navedenoj situaciji zauzeo stav u kojem strogo tumači odredbe Pravilnika, članak 16., stavak 5., sukladno kojem jamstvo mora biti dostavljeno u roku za dostavu ponuda te bez obzira što Naručitelj nije u trenutku pokušane dostave predmetnog jamstva isto zaprimo, ne smatra takvo postupanje Naručitelja nezakonitim.
U prilog navedenom govori i rješenje DKOM-a (KLASA: UP/II-034-02/20-01/224, URBROJ: 354-01/20-19 od 10. lipnja 2020 (http://pdf.dkom.hr/dokumentit/202006171423002666.pdf).
Međutim, navedeno rješenje DKOM-a poništio je Visoki upravni sud presudom od 9.rujna 2020. godine, Poslovni broj: USII-253/20-8 (https://pdf.dkom.hr/dokumentit/202009251143412441.pdf) u kojoj navodi da Ponuditelj koji je postupao sukladno Zakonu, posebno članku 60. stavku 2. ZJN-a, imao je pravo legitimno očekivati da će navedena pošiljka biti uručena Naručitelju, te neuspjela dostava, tj. nezaprimanje pošiljke na vrijeme od strane Naručitelja ne može ići na štetu Ponuditelju.
Iz predmetnog slučaja može se zaključiti da je uvijek kada je moguće, bolje jamstvo dostaviti osobno, ali isto tako, da Ponuditelj nije uvijek kriv ako pošalje jamstvo na vrijeme a ono ne stigne do trenutka za dostavu ponuda kod Naručitelja.
Autor: Hrvoje Karažija, direktor odjela javne nabave u poduzeću AVELANT d.o.o.
AVELANT d.o.o. je jedna od vodećih tvrtki za strateško planiranje i upravljanje te pripremu i provedbu projekata financiranih iz fondova EU. U AVELANTU d.o.o. rade vodeći stručnjaci za fondove EU, javne nabave i strateško savjetovanje klijenata. Projektni portfelj tvrtke vrijedi više od pet milijardi eura i obuhvaća preko 500 uspješno provedenih projekata i savjetovanja. Trebate li konzultantske usluge za javnu nabavu, slobodno nam se javite na info@avelant.hr ili 01/5534 878.
