• 1. Bespovratna sredstva ne smiju premašivati ukupnu gornju granicu izraženu u obliku apsolutne vrijednosti („maksimalni iznos bespovratnih sredstava”) koja se utvrđuje na temelju:
• a. (ukupnog iznosa financiranja koji nije povezan s troškovima u slučaju iz članka 125. stavka 1. prvog podstavka točke (a);
• b. procijenjenih prihvatljivih troškova, ako je to moguće, u slučaju iz članka 125. stavka 1. prvog podstavka točke (b);
• c. ukupnog iznosa procijenjenih prihvatljivih troškova koji su unaprijed jasno utvrđeni u obliku jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili paušalnih stopa iz članka 125. stavka 1. prvog podstavka točaka (c), (d) i (e).
• Ne dovodeći u pitanje temeljni akt, bespovratna sredstva mogu biti izražena u obliku postotka procijenjenih prihvatljivih troškova, ako se bespovratna sredstva dodjeljuju u obliku iz prvog podstavka točke (b) ili kao postotak jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili financiranja uz primjenu paušalne stope iz prvog podstavka točke (c).
• Ako bespovratna sredstva imaju oblik naveden u prvom podstavku točki (b) ovog stavka i ako se zbog posebnih značajki određenog djelovanja bespovratna sredstva mogu izraziti samo kao apsolutna vrijednost, provjera prihvatljivih troškova provodi se u skladu s člankom 155. stavkom 4. i, ako je to primjenjivo, s člankom 155. stavkom 5.
• 2. Ne dovodeći u pitanje najveću stopu sufinanciranja određenu u temeljnom aktu:
• a. bespovratna sredstva ne smiju premašivati prihvatljive troškove;
• b. ako se bespovratna sredstva dodjeljuju u obliku navedenom u stavku 1. prvom podstavku točki (b) i ako procijenjeni prihvatljivi troškovi uključuju troškove rada volontera iz članka 181. stavka 8., bespovratna sredstva ne smiju premašivati procijenjene prihvatljive troškove koji nisu troškovi rada volontera.
• 3. Prihvatljivi troškovi koji su stvarno nastali za korisnika, kako je utvrđeno u članku 125. stavku 1. prvom podstavku točki (b), moraju udovoljavati svim sljedećim kriterijima:
• a. nastali su tijekom razdoblja trajanja djelovanja ili programa rada, uz iznimku troškova povezanih sa završnim izvješćima i potvrdama o obavljenoj reviziji;
• b. navedeni su u procijenjenom ukupnom proračunu za određeno djelovanje ili program rada;
• c. potrebni su za provedbu djelovanja ili programa rada za koje se dodjeljuju bespovratna sredstva;
• d. mogu se identificirati i provjeriti, posebno zato što su knjiženi u poslovne knjige korisnika i utvrđeni u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima zemlje u kojoj korisnik ima poslovni nastan te u skladu s uobičajenim praksama troškovnog računovodstva korisnika;
• e. ispunjavaju zahtjeve primjenjivog poreznog i socijalnog zakonodavstva;
• f. razumni su, opravdani i u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja, posebno u pogledu ekonomičnosti i učinkovitosti.
• 4. U pozivima za podnošenje prijedlogâ navode se kategorije troškova koji se smatraju prihvatljivima za financiranje od strane Unije. Osim ako je u temeljnom aktu propisano drukčije te dodatno uz stavak 3. ovog članka, sljedeće kategorije troškova prihvatljive su ako ih je odgovorni dužnosnik za ovjeravanje naveo kao takve u pozivu za podnošenje prijedlogâ:
• a. troškovi povezani s jamstvom za predfinanciranje koje je dostavio korisnik ako to jamstvo zahtijeva odgovorni dužnosnik za ovjeravanje u skladu s člankom 152. stavkom 1.;
• b. troškovi povezani s potvrdama o financijskim izvještajima i izvješćima o operativnoj provjeri ako odgovorni dužnosnik za ovjeravanje zahtijeva te potvrde ili izvješća;
• c. PDV ako se na temelju primjenjivog nacionalnog zakonodavstva o PDV-u ne može osigurati njegov povrat i ako ga plaća korisnik koji nije neoporeziva osoba u smislu članka 13. stavka 1. prvog podstavka Direktive Vijeća 2006/112/EZ (1).
• d. troškovi amortizacije, pod uvjetom da su stvarno nastali za korisnika
• e. troškovi plaća osoblja nacionalnih uprava u mjeri u kojoj su povezani s troškovima aktivnosti koje relevantno tijelo javne vlasti ne bi obavljalo da dotični projekt nije pokrenut.
• Za potrebe drugog podstavka točke (c):
• a) smatra se da se povrat PDV-a ne može osigurati ako se prema nacionalnom pravu PDV može pripisati bilo kojoj od sljedećih aktivnosti:
• i. izuzetim aktivnostima bez prava na odbitak;
• ii. aktivnostima koje su izvan područja primjene PDV-a;
• iii. aktivnostima iz podtočaka i. ili za koje se PDV ne može odbiti već se osigurava povrat njegova iznosa s pomoću posebnih mehanizama za povrat ili fondova za kompenzaciju koji nisu predviđeni Direktivom 2006/112/EZ, čak i ako je taj mehanizam ili fond uspostavljen nacionalnim zakonodavstvom o PDV-u;
• b) za PDV povezan s aktivnostima navedenima u članku 13. stavku 2. Direktive 2006/112/EZ smatra se da ga je platio korisnik koji nije neoporeziva osoba u smislu članka 13. stavka 1. prvog podstavka te direktive, neovisno o tome smatra li dotična država članica te aktivnosti aktivnostima kojima se bave javnopravna tijela u svojstvu tijela javne vlasti.

05.11.2020