#Uncategorized

ARIANA VELA: NOVOM EDUKACIJOM ŽELIM POTAKNUTI KORISNIKE DA SE ZAUZMU ZA SEBE I ZA SVOJE PROJEKTE!

18

Studeni

Objavljeno

Ariana Vela jedna je od najpriznatijih stručnjakinja za fondove EU u Hrvatskoj i regiji. U svojoj 17-godišnjoj karijeri specijalizirala se za rješavanje kompleksnih problema u provedbi infrastrukturnih projekata te prevenciji nepravilnosti u području javne nabave. Kao osnivačica Učilišta EU PROJEKTI osmislila je potpuno novu i na našem tržištu inovativnu edukaciju koju će držati zajedno s odvjetnikom Tomislavom Sadrićem iz odvjetničkog društva Batarelo Dvojković Vuchetich. Sadrić je specijaliziran za sektor financijskih usluga, energetike i transporta, a klijete redovito savjetuje u području prava javne nabave. Razgovarali smo s gospođom Vela o idejama i motivaciji koji stoje iza ove nove edukacije, i to kako bismo korisnicima istu približili jer će se na programu Učilišta EU PROJEKTI naći već 3. prosinca 2019. godine!

Učilište EU PROJEKTI je kroz edukacije i konferencije koje osmišljavate već godinama ukorak, a nekada i korak ispred potreba na terenu u EU sektoru. Možemo reći da je Učilište, osnovano 2014. godine, svojim edukacijama popratilo sve faze korištenja EU fondova u Hrvatskoj u ovoj financijskoj perspektivi: od pogrešaka u pripremi, procesa ugovaranja, sprječavanja nepravilnosti u provedbi… Za sam finiš 2019. godine pripremili ste sasvim novu edukaciju. O čemu se radi?

AV: Naš novi cjelodnevni trening”Pravna zaštita prijavitelja i korisnika u odnosu na odluke sustava upravljanja i kontrole Europskim strukturnim i investicijskim fondovima” namijenjen je svima onima koji koriste ili planiraju koristiti EU fondove u Hrvatskoj. Cilj treninga je objasniti prijaviteljima i korisnicima EU sredstava kako se nositi s odlukama sustava s kojima nisu zadovoljni, kako ih pobijati, koji su mehanizmi pravne zaštite i koliko je očekivano trajanje postupaka (uključujući i troškove). Želja nam je pomoći korisnicima EU novca da se zaštite u odnosu na odluke koje nisu u skladu s pravilima poziva ili s regulativom, a ujedno podići razinu odgovornosti u sustavima upravljanja i kontrole. Time osiguravamo jednakopravnost strana koje sudjeluju u postupku odobravanja EU novca i provedbi projekata, ali i znatno veću razinu pravne sigurnosti od one koju imamo danas.

Koliko je po Vašoj procjeni kršenje prava korisnika bespovratnih sredstava iz fondova EU česta praksa našeg sustava upravljanja i kontrole ESIF-a? Kako se korisnici ponašaju u takvim situacijama, znaju li da su njihova prava dovedena u pitanje i jesu li spremni djelovati protiv takvih odluka?

AV: Prvi problem u sektoru EU fondova je loša nacionalna regulativa. Naime, hrvatski sustavi trenutačno djeluju pod dva različita pravna režima – jedan je upravnopravni za Program ruralnog razvoja i OP za pomorstvo i ribarstvo, dok je drugi obveznopravni za OP “Konkurentnost i kohezija” te OP “Učinkoviti ljudski potencijali”. I dok kod upravnopravnog postoji jasna delegacija nadležnosti i jasniji oblici zaštite od nezakonitih odluka tijela u sustavu, u obveznopravnom postoji još jedan problem, a to je izražena nejednakost strana u postupcima dodjele bespovratnih sredstava, a kasnije, po sklapanju ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, i u provedbi projekata. To dovodi do situacija u kojima tijela u sustavu donose odluke koje nekada nisu u skladu s propisima (koje nekada čak i mijenjaju), no ne snose odgovornost jer je ugovorom o dodjeli korisnik isključivo odgovoran za projekt. Korisnici uglavnom nisu upoznati s mogućnostima pravne zaštite i u većem je broju slučajeva ne razumiju. Usto, okvir koji je razrađen za potrebe ESIF-a u Hrvatskoj ne propisuje što se događa ukoliko netko, na primjer, sudskim putem ospori odluku nekoga tijela nekoliko godina nakon završetka nekog poziva. Očigledno sustavi ne očekuju da prijavitelji i korisnici štite svoje prava kada nisu propisali što se događa u ovakvim slučajevima. Zato je potrebno raditi na osnaživanju korisnika i edukaciju osoba u sustavu upravljanja i kontrole jer je to jedini način da postignemo suštinski uspjeh.

Korisnicima posebno smeta višestupanjska kontrola u kojoj se ispostavi da različita tijela kontrole imaju sasvim drugačija mišljenja o istim situacijama. Što mislite, zbog čega u sustavu dolazi do takve neusklađenosti u postupanju i je li to možda jedan od ključnih problema i pokazatelj neefikasnog sustava?

AV: Temeljni problem je nedovoljno dobra regulativa na nacionalnoj razini, a zatim i slabo poznavanje iste od strane svih dionika. U Hrvatskoj je normalno da uredbe i direktive, ali i hrvatske zakone, tumače osobe koje nisu za to obrazovane i koje su u tome priučene. Tako se često događa da se propisi tumače gramatički, odnosno iz vrlo sužene perspektive, a ne promatra se smisao propisa ili pojedine odredbe. Usto postoji izuzetno slabo poznavanje ostalog pravnog okvira (na primjer propisa o građenju, obveznoga prava, prava javne nabave itd.), što dovodi do pogrešnih interpretacija i krštenja propisa, a ponekad i do šutnje administracije jer sustavi ne žele preuzeti odgovornost i donijeti odluke. Hrvatska, unatoč visokoj razini regulacije, kada su EU fondovi u pitanju, stvara neko svoje običajno pravo koje funkcionira po sistemu “rekla – kazala”. Zamislite što to u suštini znači za sve one koji u tom sektoru trebaju funkcionirati.

Iako su sve edukacije Učilišta EU PROJEKTI interaktivne, možemo zamisliti da će na ovu dolaziti polaznici s konkretnim problemima, odnosno, konkretnim odlukama tijela u SUK-u koje žele pobiti. Što očekujete od polaznika i koju biste poruku željeli da ponesu sa sobom s treninga?

AV: Želja nam je predstaviti pravni okvir, bolje ih educirati o njihovim pravila i obvezama te ih potaknuti da se zauzmu za sebe i za svoje projekte kada smatraju da su odluke sustava za njih štetne. Ujedno mi je želja da pomognemo tijelima u sustavu da bolje razumiju svoju zadaću i odgovornost te da jačaju vlastite kapacitete kako bi imali manji broj prigovora, žalbi i sudskih postupaka. U konačnici očekujem da donositelji odluka razmisle o deregulaciji sustava EU financiranja u Hrvatskoj i izjednačavanju položaja korisnika EU novca i tijela u sustavima upravljanja i kontrole. Tek kada odgovornost snose sve strane u postupku, možemo početi dizati ljestvicu kvalitete.

Za kraj, kao vlasnica tvrtke AVELANT d.o.o. za poslovno i strateško savjetovanje sudjelujete u provedbi nekih od najvećih o infrastrukturnih projekata u državi, ali ste i jedinstven primjer konzultanta koji ima iskustva u svim područjima. Zasigurno razmišljate o razvoju tvrtke u novoj financijskoj perspektivi, ali što biste istaknuli kao prioritete Republike Hrvatske u novom razdoblju?

AV: Osim svega što ste nabrojali, kao savjetnica Svjetske banke u okviru izrade Nacionalne razvojne strategije 2030 imam priliku pomoći Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU-a u razvoju baze velikih strateških projekata za razdoblje od 2020. do 2030. godine. U toj bazi nalazi se niz dobrih projekata koji, ukoliko budu odobreni i provedeni, mogu značajno doprinijeti razvoju Hrvatske. Kao posebne prioritete, nevezano za projekte, istaknula bih reformu javne uprave, reformu pravosuđa i reformu zdravstva. Bez toga ćemo, nažalost, i dalje gledati u leđa našim sugrađanima iz drugih država članica Europske unije.

6 najvažnijih strateških dokumenata za ESI fondove

Prilikom pripreme projektnih prijedloga za prijavu na natječaje iz fondova EU potrebno je voditi računa o zakonodavnom i strateškom okviru Europske unije...

Saznajte koje su mogućnosti financiranja vaše projektne ideje putem projektnog obrasca

Preuzmite e-dokumente

Pristupite sadržaju stare stranice