Aktualno

Estonsko iskustvo naše predavačice Andreje Tonč- prvi dio
  • Objavljeno:
  • 02.07.2015.

Estonija – primjer uspješnog modela e-uprave

Estonija je zemlja sa svega 1,3 miliona stanovnika od čega 600 tisuća živi u glavnom gradu Tallinnu. To je dovoljan razlog da gotovo u svim državnim i javnim institucijama čujete izjavu kako si zbog toga ne mogu dopustiti veliki administrativni aparat. Prema riječima g. Olev Aarme, Predstojnika Odbora za EU Parlamenta Estonije tu argumentaciju koristili su i u pregovorima sa predstavnicima Europske komisije, a ponajviše vezano uz stalne zahtjeve da se poveća broj zaposlenih koji rade na upravljanju strukturnim fondovima. Stav Estonije je bio da sa postojećom strukturom i brojem zaposlenika mogu odraditi tražene poslove i da stoga ne treba otvarati nove agencije, zavode i sl.

Jedno od postignuća ove zemlje je da ima razvijen sustav e-uprave. To znači da gotovo sve usluge koje pruža javna administracija možete obaviti elektronski, tj. on-line. Podaci svih službi su povezani i cijelo poslovanje se zasniva na načelu da javna administracija ne smije više od jednom tražiti istu informaciju. Također, skoro sve usluge javne administracije su besplatne.

To znači da kada npr. upisujete dijete u osnovnu školu trebate samo njegov osobni broj. Ne morate popunjavati obrasce u kojima navodite kada se rodilo, kada je prohodalo, počelo govoriti itd. Kada vam treba npr. građevinska dozvola nema potrebe ponovno dokazivati vlasništvo nad nekretninom jer je ta informacija već u sustavu. Ove usluge koristi 80% stanovništva Estonije, a za sve koji iz bilo kojeg razloga trebaju ili žele mogu koristiti usluge dolaskom u nadležnu instituciju.

Umreženost informacija ima svoja ograničenja u pogledu zaštite osobnih podataka kada se radi o npr. krivičnim postupcima, ili npr. o liječničkom kartonu. K tome, kada određeni službenik gleda podatke određene osobe ili radi nešto sa njima ta informacija se prosljeđuje na e-mail, sms ili putem mobilne aplikacije toj osobi. Npr. osoba dobiva informaciju da je liječnik unio nove podatke u njen liječnički karton, ili da je npr. porezna služba pregledavala stanje njenih financija itd. Ukoliko građaninu nije jasno zašto je određena služba pregledavala njegove informacije, dokumente i sl. ima pravo zatražiti izvještaj zašto je, da tako kažemo bio predmet neke obrade od strane javne administracije.

Internet je široko dostupan. Uključujući i manje sredine u kojima javne institucije osiguravaju besplatan pristup Internetu građanima. Javne knjižnice, parkovi i sl. mjesta također pružaju besplatan pristup Internetu.

Najvažniji dokument u Estoniji je osobna iskaznica. Ona sadrži u stvari sve podatke potrebne da biste mogli koristiti e-usluge. Ona zamjenjuje i zdravstvenu iskaznicu, i vozačku dozvolu i razne druge isprave. Praktički ju jedino ne možete koristiti kao kreditnu karticu, ali ju zato možete koristiti za Internet bankarstvo.

Zanimljiva informacija za sve poduzetne! Otvaranje tvrtke u Estoniji traje u prosjeku oko 18 minuta. Radi se naravno isključivo elektronskim putem. Nema posebnih pravila za strance jer Estonija želi privući ljude koji žele razvijati posao u toj zemlji. Jedino se morate registrirati kao e-građanin Estonije. Ukoliko dobit ne iznosite iz zemlje onda ste oslobođeni plaćanja poreza na dobit, a koji inače kao i u Hrvatskoj iznosi 20%. Ovo vas je sada vjerojatno već dovoljno motiviralo da posjetite stranicu e-estonia.com.

U Zračnoj luci Tallinn, na samom izlasku iz zemlje vas dočekuje jedan kutak sa porukom „Nemojte ići iz Estonije, mi imamo posao za vas!

Skromni smo i poštujemo zakone

To je bio odgovor g. Ekke Nõmma, direktora Estonske škole diplomacije na moje pitanje „Što je tajna uspjeha Estonije?“. Slažem se da to naprosto zvuči previše jednostavno jer zapravo svi mi tome težimo ili barem mislimo da bi tako trebalo biti.

Ovaj model Estonija uistinu provodi u praksi. Tamo se zakoni poštuju, i od strane građana i od strane države. Tek kada se nađete u situaciji da pričate sa Estoncima na temu kako su nešto regulirali shvatite koliko je u Hrvatskoj i ostatku regije sve podložno pre-reguliranju.

Npr. jedna od tema o kojoj se raspravljalo je bilo socijalno poduzetništvo. Naravno, prvo se postavilo pitanje kako je socijalno poduzetništvo definirano u Estoniji. Odgovor g. Alari Rammoa iz Mreže neprofitnih organizacija Estonije – NENO je bio sljedeći: „Nismo posebno definirali socijalno poduzetništvo. Za poslovanje koristimo definiciju socijalnog poduzetništva EU i ta informacija nam daje dovoljan okvir za donošenje odluka.“ Da, jedna od značajnih razlika je što u Estoniji donositelji odluka uistinu stoje iza njih i u stanju su ih argumentirati. Ne moraju se pokrivati „pravilnikom o uredbi o postupcima“. Naravno, to je moguće u društvu u kojem se kao što smo saznali na početku ovog teksta poštuju zakoni.

Država daje sredstva udrugama koje rade za javnu dobrobit. Da, dobro pogađate. Nema posebne definicije rada za javno dobro. Nema posebnog registra. Prilikom donošenja odluka da li netko radi za javno dobro uzimaju se u obzir smjernice Međunarodnog centra za neprofitno pravo te podaci koji su već dostupni kao što je statut udruge, web stranica udruge i sl. Ukratko, gleda se da li udruga radi za širu društvenu zajednicu ili samo za svoje članove i da li je prijedlog projekta koji je prijavila na taj način koncipiran. Sve odluke se obrazlažu i argumentiraju.

U okviru predavanja g. Olev Aarme, Predstojnika Odbora za EU održanog u Parlamentu Estonije na temu EU integracija istaknuto je sljedeće: 1) tijekom pregovora Estonija nije koristila kao izgovor da se donošenje zakona mora ubrzati jer to tako traži EU (znači, nije bilo hitnih procedura); 2) zakone koje je trebalo donijeti se uistinu kreiralo prema potrebama i mogućnostima zemlje (točnije, nisu se prevodili zakoni drugih zemalja); 3) u komunikaciji sa EU nije korišten argument da se sa donošenjem zakona kasni jer je on još uvijek u proceduri Parlamenta.

Estonija se trenutno priprema za predsjedavanjem EU u prvoj polovici 2018. godine. Pripreme su naravno već u punom zamahu jer zemlja ima skromne konferencijske i smještajne resurse. Vjerujem da će biti zanimljivo pratiti i koje će sve E-inovacije ova mala članica EU pripremiti za tu veliku ulogu.

.

Andreja Tonč je stručnjakinja za financijske potpore Europske unije. Ovaj članak nastao je kao rezultat studijske posjete Estoniji u okviru EU IPA projekta „Jačanje kapaciteta Kancelarije za saradnju sa civilnim društvom Republike Srbije“, lipanj 2015.