Aktualno

Dvije godine u Europskoj uniji – nova zvjezdica ili nova Grčka?
  • Objavljeno:
  • 01.07.2015.

Nakon podnošenja zahtjeva za punopravno članstvo 21. veljače 2003. godine i službenog statusa kandidata za članstvo u Europskoj uniji 18. lipnja 2004. godine, Republika Hrvatska je nakon dugogodišnjih pregovora, i posvećivanja europskim pitanjima, postala punopravna članica Europske unije 01. srpnja 2013. godine. Danas, dvije godine nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, postavlja se pitanje jesu li se planovi i ciljevi, najavljivani tijekom niza godina pristupanja, ostvarili ili ne. 

Hrvatska bilježi gospodarski rast nakon šest godina krize, a tome je svakako djelomično pridonijelo i članstvo u EU. Najveće koristi mogu se vidjeti u integraciji u jedinstveno tržište koje se očituje rastom izvoza, što pokazuje da se privatni sektor rekonstruirao i okrenuo izvozu, zatim porastu stranih ulaganja  te većoj mogućnosti korištenja EU fondova. Unazad dvije godine, Hrvatska je uvela fiskalizaciju kojom je smanjeno sivo tržište, liberalizirala tržišta električne energije što je donijelo i niže cijene struje, fleksibilnije radno zakonodavstvo, novi stečajni zakon itd. Lakši je protok ljudi, roba i kapitala zbog smanjenja granica, što je omogućilo porast izvoza i ojačalo turizam te omogućilo veći broj noćenja. Također, Hrvatska je donijela mnoge mjere za unaprjeđenje standarda, među kojima se ističu mjere za poticanje poduzetništva i zapošljavanje mladih. Iako je svaki pomak u vremenu krize pozitivan, mnogi su mišljenja kako se dosadašnje članstvo u EU moglo bolje iskoristiti. Usprkos rastu izvoza i BDP-a, u posljednjim godinama porastao je i javni dug. Ulaskom u EU, Hrvatskoj se otvorilo tržište rada, što je stanovništvu omogućilo lakše zapošljavanje u zemljama članicama. Jedna od glavnih točaka rasprave nakon ulaska u EU je iskorištavanje sredstava iz EU fondova. Ovisno ispred koga se nalazi mikrofon, javnost dobiva različite informacije o stvarnom stanju. Opozicija naglašava kako je u posljednje dvije godine Hrvatska na dnu ljestvice prema stopi korištenja EU fondova, te da je više sredstava uplaćeno u proračun EU, nego što je povučeno iz njega. Koalicijska vlada naglašava kako oni koji kritiziraju dosadašnju učinkovitost povlačenja sredstava iz fondova EU zapravo ne razumiju kako cijeli sustav funkcionira, no nadodaju da se u narednim godinama mora poboljšati kapacitet i broj službenika, rukovoditelja i dužnosnika koji će na zadovoljavajućoj razini pristupiti poslu i uloviti se u koštac s prilikama koje EU i EU fondovi pružaju.

Jedna od aktualnih tema ukidanje je radnih viza u većini zemalja članica i predviđeno iseljavanje stanovništva u zemlje članice. Nakon ulaska Hrvatske u EU, članice su mogle uvesti dvogodišnje prijelazne mjere za hrvatske građane i onemogućiti zapošljavanje, što je čak 13 zemalja Europske unije i učinilo. S istekom tih mjera, završena je prva faza prijelaznih mjera, a druga traje do 2018. godine tijekom koje će hrvatskim državljanima europski zakoni omogućiti ulaz na tržišta rada svih zemalja osim zemalja članica koja uvedu ograničenja uz opravdane razloge, a to su: Austrija, Slovenija, Nizozemska, Velika Britanija i Malta. Iako nije članica Europske unije, i Island od 01. srpnja omogućava zapošljavanje Hrvata bez ograničenja. Također, legalizira se i status hrvatskih radnika koji već rade u zemljama koje su ukinule dvogodišnje prijelazne mjere. Statistički podaci o hrvatskim državljanima zaposlenima u ostalim zemljama članicama idu u prilog, pošto izvještaj Europske komisije pokazuje da je 71% svih Hrvata u zemljama članicama je zaposleno, što je 5% iznad europskog prosjeka. Statistike pokazuju da su to pojedinci koji su dobro obrazovani, mladi i visoko radno motivirani. No, hrvatski državljani ne napuštaju Hrvatsku prvenstveno zbog nezaposlenosti, što je uvriježeno mišljenje, nezaposlenost stavljaju tek na treće mjesto razloga emigriranja. Na prvom mjestu je veća plaća, te bolji uvjeti rada. Veliki problem za Hrvatsku je što ne može zadržati mlade obrazovane ljude, koji, prema najnovijem trendu odlaze iz zemlje odmah nakon završetka školovanja prije nego što uopće dođe do burze – svega 19% hrvatskih građana koji rade izvan granica Hrvatske ima nisku razinu obrazovanja. Statistike su porazne – podatak iz Eurobarometrova istraživanja kaže da je tijekom 2014. godine 3,3% odraslog stanovništva Hrvatske poduzimalo konkretne korake za preseljenje, što je dovoljan pokazatelj o nezadovoljstvu Hrvata svojom svakodnevnicom.

Također, ovih dana se često provlači usporedba Hrvatske s Grčkom. Njemački mediji kritiziraju gospodarski pomak Hrvatske, te naglašavaju kako se polako približavamo grčkom scenariju zbog lošeg upravljanja i neprovođenja reformi. U izvješću Europske komisije, navodi se kako Vlada nije učinila gotovo ništa po pitanju smanjivanja deficita u pet od osam ključnih točaka. Naglašeno je kako su najvažniji propusti povezani s neučinkovitim nadzorom nad državnim proračunom, velikim brojem odlazaka u prijevremenu mirovinu, nedostatkom mjera za poticanje gospodarstva te sporosti sudova u provođenju stečajnih postupaka. Zapadni mediji nam zamjeraju što se sve političke opcije previše bave politikom, a ne ekonomskim reformama. Približavanjem parlamentarnih izbora, postat će nam dostupni programi svih političkih opcija pa ćemo vidjeti je li moguće, i kako, izbjeći grčku sudbinu. No, tužno je da se sami Hrvati u anketama, u visokom postotku, izjašnjavaju kako su mišljenja da Hrvatskoj ne gine sličan scenarij, čime se iskazuje nedostatak povjerenja u mogućnost rješenja situacije od strane političkih elita.

2013. godine, ulazak u EU smatrao se šansom za izlazak Hrvatske iz krize, spominjale su se velike brojke koje će biti dostupne za povlačenje iz fondova EU, a javnosti se svakodnevno ulijevalo nadu u bolji životni standard unutar EU. Stanje nakon ulaska u EU se poboljšalo – izvoz i  BDP bilježe rast, broj nezaposlenih se smanjio dok se iznos prosječne plaće povećao, broj prijavljenih projekata za fondove EU raste, a u vremenu novih nemira na svjetskoj sceni Hrvatska se može osjećati sigurnije uz bok s ostalim članicama Europske unije. No, rast BDP-a u iznosu od 0,5% je nedovoljan, broj zaposlenih osoba pao je za osamdesetak tisuća stanovnika, a smanjenje broja nezaposlenih za manje od 20.000 stanovnika je neznatno pošto se i dalje govori o gotovo 300.000 nezaposlenog  stanovništva. Iako su brojke daleko od utopijskih očekivanja pri pristupanju Europskoj uniji 2013. godine, ulazak u EU je povijesno dostignuće Hrvatske, a to će, nadamo se, postati jasnije u budućnosti.

Autorica: Ivana Barac